Monsinjor Drago Balvanovi\u0107, sve\u0107enik iz banjalu\u010dke biskupije i desetlje\u0107ima vode\u0107a osoba u hrvatskom pastoralnom radu u Ju\u017enoj Americi, preminuo je u Limi, prema izvje\u0161\u0107ima iz \u017eupe San Leopoldo Mandi\u0107 i Hrvatskog pastoralnog vikarijata peruanske prijestolnice.<\/p>
Balvanovi\u0107 je dugi niz godina slu\u017eio kao delegat hrvatske katoli\u010dke zajednice u inozemstvu za Ju\u017enu Ameriku i bio je \u017eupnik \u017eupe sv. Leopolda Mandi\u0107a u Limi, uz to \u0161to je vodio Hrvatsku katoli\u010dku misiju u gradu. Odatle je vodio duhovni \u017eivot hrvatske zajednice na kontinentu i promicao razne pastoralne i dru\u0161tvene inicijative.<\/p>
Bdijenje je odr\u017eano u \u017eupnoj crkvi u petak, 27. o\u017eujka, a nastavit \u0107e se u subotu, 28. o\u017eujka, od 8:00 do 11:00 sati. Istog dana, u 11:00 sati, odr\u017eat \u0107e se misa zadu\u0161nica, nakon \u010dega \u0107e tijelo biti prevezeno u krematorij La Molina. Kasnije \u0107e urna s njegovim pepelom biti polo\u017eena na svoje posljednje po\u010divali\u0161te iza glavnog oltara crkve na Veliki \u010detvrtak, 2. travnja.<\/p>
Drago Balvanovi\u0107 ro\u0111en je 12. kolovoza 1936. godine u Bosanskoj Gradi\u0161ci, kao sin Nike Balvanovi\u0107a i Vjekoslave Juri\u0161i\u0107. Nakon zavr\u0161ene osnovne \u0161kole u rodnom mjestu, u\u010dio je U\u010diteljsku \u0161kolu u Banjoj Luci, a kasnije je poha\u0111ao teolo\u0161ki studij u \u0110akovu.<\/p>
Za sve\u0107enika je zare\u0111en 29. lipnja 1959. Tijekom godina obna\u0161ao je razne pastoralne du\u017enosti kao upravitelj \u017eupe i \u017eupnik na razli\u010ditim mjestima, uklju\u010duju\u0107i Osijek, Novu Topolu, Mahovljane, Bosanski Novi i Prijedor. Tako\u0111er je slu\u017eio kao duhovni upravitelj u Samostanu Klanjateljica Krvi Kristove te obna\u0161ao du\u017enosti crkvenog suca, savjetnika i dekana.<\/p>
Izme\u0111u ostalih odgovornosti, sudjelovao je kao predsjednik gra\u0111evinskog odbora za novu katedralu sv. Bonaventure u Banjoj Luci.<\/p>
Balvanovi\u0107 je stigao u Limu 5. rujna 1987., gdje je zapo\u010deo opse\u017ean pastoralni rad slu\u017ee\u0107i hrvatskoj zajednici i lokalnoj Crkvi. Bio je \u017eupni vikar u \u017eupi Santa Rosa de Lima, a kasnije \u017eupnik osobne, a zatim i teritorijalne \u017eupe San Leopoldo Mandi\u0107 za Hrvate koji \u017eive u glavnom gradu Perua.<\/p>
Tijekom svog djelovanja potaknuo je izgradnju \u017eupnog pastoralnog centra i crkve, prostora koji su postali mjesta susreta za hrvatsku zajednicu u zemlji i za pastoralni \u017eivot Hrvatskog vikarijata.<\/p>
Godine 2003. Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine imenovale su ga slu\u017ebenim delegatom za Ju\u017enu Ameriku, ulogom s koje je ja\u010dao pastoralne veze izme\u0111u hrvatskih zajednica na kontinentu.<\/p>
Tijekom \u017eivota primio je brojna priznanja za svoj pastoralni rad i zalaganje za hrvatsku zajednicu u inozemstvu. Republika Hrvatska dodijelila mu je Red hrvatskog tkanja<\/strong> 28. svibnja 1996.<\/p> Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom Njegove Svetosti 11. listopada 2000., dok ga je papa Benedikt XVI. imenovao prelatom 3. rujna 2007. Godine 2018. peruanska dr\u017eava dodijelila mu je peruansko dr\u017eavljanstvo kao priznanje za njegovu karijeru.<\/p> Na Veliki \u010detvrtak, 18. travnja 2019., ustoli\u010den je za kanonika Kaptola Nadbiskupije Lima u katedrali i bazilici Gospe od Evangelizacije.<\/p> Uz pastoralni rad, Balvanovi\u0107 se bavio intelektualnom i knji\u017eevnom aktivno\u0161\u0107u. Objavio je nekoliko knjiga, uklju\u010duju\u0107i Peru: putopisne pri\u010de, obi\u010daji, odredi\u0161ta<\/em> (2002.), zbirka pjesama Memoari i komunikacije<\/em> (2006.) i, u novije vrijeme, dvojezi\u010dni hrvatsko-\u0161panjolski svezak Kronike naroda<\/em>, objavljeno 2023. godine.<\/p> Njegova karijera obilje\u017eena je pastoralnim radom s hrvatskom dijasporom i doprinosom ja\u010danju veza izme\u0111u hrvatske zajednice i Latinske Amerike.<\/p>