![\"\"](\"https:\/\/crolatam.com\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/Leonidas-Madrid-2-1024x768.jpg\")
<\/figure>Leonides u pizzeriji "Dos Amigos" u Madridu<\/p>
<\/p>
Dok popodnevni promet u Madridu dose\u017ee vrhunac, Leonides Mena Medina vje\u0161to se probija kroz automobile na autocesti. \u010cetrdeset\u0161estogodi\u0161nji Kubanac juri na svom motociklu kako bi na vrijeme dostavio narud\u017ebe za pizzu za hrvatsku pizzeriju Dos Amigos, gdje radi od 2015. godine.<\/p>
Tjedno putuje oko 500 kilometara. \u010cak ni on ne zna koliko ih je skupio otkako je stigao u Madrid.<\/p>
Ali kada grad kona\u010dno utihne, Leonides se vra\u0107a u svoj mali unajmljeni stan. Zatvara o\u010di i slike pro\u0161losti ponovno se pojavljuju.<\/p>
Uvijek je to isti san: nosi kimono, stoji pred publikom koja ga i\u0161\u010dekuje i osje\u0107a se kao da ne mo\u017ee disati pod te\u017einom protivnika. Me\u0111utim, uspijeva ga vje\u0161tom tehnikom sru\u0161iti. U trenutku kada sudac podigne ruku signaliziraju\u0107i pobjedu, budi se s ubrzanim lupanjem srca.<\/p>
\u201cJo\u0161 uvijek sanjam o odlasku na Olimpijske igre\u201d, ka\u017ee biv\u0161i kubanski prvak u judu.<\/p>
Njegov se \u017eivot zauvijek promijenio prije vi\u0161e od dva desetlje\u0107a, nekoliko mjeseci prije nego \u0161to se poku\u0161ao kvalificirati za Olimpijske igre u Ateni 2004. godine.<\/p>
Imao je osam godina kada ga je otac prvi put odveo u judo dvoranu u Santiagu de Cubi. Ispod slike lava naslikane na zidu, mladi Kubanci trenirali su u judo uniformama, sanjaju\u0107i o tome da predstavljaju svoju zemlju. Njihov cilj bio je pobijediti Amerikance.<\/p>
Leonides, \u010dije ime podsje\u0107a na spartanskog kralja Leonidu, postigao je svoj prvi ve\u0107i rezultat u dobi od 14 godina, kada je osvojio srebrnu medalju na Nacionalnim \u0161kolskim igrama. To je bio njegov prvi zna\u010dajni trofej, jer su do tada njegove nagrade uglavnom bile diplome.<\/p>
Dvije godine kasnije osvojio je zlato i preba\u010den je u sportski centar u Havani gdje su trenirali najbolji talenti zemlje. Sa 17 godina postao je kubanski prvak u juniorskoj kategoriji do 56 kg, a godinu dana kasnije osvojio je Panameri\u010dke igre, a potom i Srednjoameri\u010dke igre. S 19 godina postao je neosporni kubanski prvak.<\/p>
\u201cOsje\u0107ao sam se kao da mogu posti\u0107i sve, da \u0107u napraviti ne\u0161to veliko\u201d, prisje\u0107a se.<\/p>
Godine 1998., godine njegovih najve\u0107ih sportskih uspjeha, tijekom trening kampa u Meksiku gledao je kako Hrvatska osvaja bron\u010danu medalju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.<\/p>
\u201cZa nas je Hrvatska bila velika nogometna sila, a ne mala europska zemlja\u201d, ka\u017ee.<\/p>
Godinu dana kasnije prvi put je upoznao Europu, nakon \u0161to je osvojio bron\u010danu medalju na turniru odr\u017eanom u Austriji.<\/p>
\u201cBilo je kao da sam na drugom planetu. Sve je bilo organizirano na fantasti\u010dan na\u010din\u201d, prisje\u0107a se.<\/p>
Na Kubi su elitni sporta\u0161i u\u017eivali u boljoj ekonomskoj situaciji od ve\u0107ine stanovni\u0161tva. Kao \u010dlan nacionalne reprezentacije, Leonides je 2000. godine zara\u0111ivao oko 22 dolara mjese\u010dno, dok su ostali gra\u0111ani primali oko 15 dolara.<\/p>
Me\u0111utim, problemi s te\u017einom po\u010deli su mu komplicirati karijeru. Njegovi treneri htjeli su ga dr\u017eati u te\u017einskoj kategoriji ispod 60 kilograma, ali njegovo tijelo to vi\u0161e nije dopu\u0161talo. Svaki put kad bi prekora\u010dio tu granicu, bio bi suspendiran, izba\u010den iz sportskog centra i poslan ku\u0107i.<\/p>
\u201cUmorio sam se od stalnih sva\u0111a oko te\u017eine. Odjednom sam se po\u010deo osje\u0107ati umorno i staro\u201d, ka\u017ee.<\/p>
Godine 2003. odlu\u010dio je pobje\u0107i iz Kube.<\/p>
\u201cNitko nije znao \u0161to \u0107u u\u010diniti, \u010dak ni moja obitelj. Ako bi te otkrili, bio bi do\u017eivotno suspendiran. Jednostavno bi nestao\u201d, ka\u017ee.<\/p>
U Madridu, gdje je trenirao s kubanskom reprezentacijom, \u017eivio je biv\u0161i suigra\u010d koji je pobjegao pet godina ranije. Jedne no\u0107i, ispunjen strahom i neizvjesno\u0161\u0107u, Leonides je potajno napustio hotel i oti\u0161ao u osamljenu ulicu gdje se nadao da \u0107e sresti svog prijatelja.<\/p>
S njim je pobjegla i njegova djevojka, koja je u to vrijeme trenirala s kubanskom \u017eenskom reprezentacijom na periferiji Madrida.<\/p>
Nikada vi\u0161e nije vidio svoju obitelj ni Kubu.<\/p>
U \u0160panjolskoj je podnio zahtjev za azil i \u017eivio u prihvatnom centru s mjese\u010dnom djecom od 200 eura. Kasnije je prona\u0161ao posao, ali ekonomska kriza koja je pogodila zemlju 2010. ponovno mu je promijenila \u017eivot. Izgubio je posao, postao besku\u0107nik, a i njegova veza je zavr\u0161ila.<\/p>
\u201cBavljenje sportom mi je pomoglo da psihi\u010dki pre\u017eivim\u201d, ka\u017ee Leonides, prisje\u0107aju\u0107i se tog te\u0161kog razdoblja.<\/p>
\u201cNa Kubi sam ostavio sve: obitelj, sport, sveu\u010dili\u0161te\u2026 svoj \u017eivot. Da se mogu vratiti, ne bih u\u010dinio isto.\u201d<\/p>
Preko prijatelja juda\u0161a saznao je da hrvatska pizzerija u Madridu tra\u017ei radnika. U Dos Amigosu su ga do\u010dekali ra\u0161irenih ruku i pru\u017eili mu priliku za posao. Leonides se ponovno osje\u0107ao korisnim.<\/p>
\u201cMo\u017eda nisam bio potpuno u krivu\u201d, ka\u017ee dok sjeda na motocikl.<\/p>
Ivica \u010cvek, vlasnik pizzerije Dos Amigos i ro\u0111eni Zagrep\u010danin, isti\u010de va\u017enost Leonidesa u timu.<\/p>
\u201cPonosni smo na njega. On je izuzetno po\u0161tena i vrijedna osoba. Vidi se da je sporta\u0161\u201d, ka\u017ee \u010cvek.<\/p>
Dos Amigos, smje\u0161ten u sredi\u0161tu Madrida, hrvatski je objekt koji je u pro\u0161losti posjetila televizija Real Madrida i nekoliko radio postaja, koje su iz prostorija u\u017eivo prenosile utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu.<\/p>
Tamo \u0160panjolci gledaju nogometne utakmice dok \u010ditaju hrvatske rije\u010di na zidovima i u\u010de izraze na tom jeziku.<\/p>
Pri\u010da o Leonidesu Meni Medini pri\u010da je o sporta\u0161u koji je izgubio olimpijsku pozornicu o kojoj je sanjao, ali je prona\u0161ao novu priliku daleko od svoje zemlje.<\/p>
Danas provodi dane izme\u0111u madridskih ulica i pizzerije Dos Amigos. Vi\u0161e ne nosi kimono za natjecanja niti \u010duje buku teretane prije borbe. Sada vozi motocikl kako bi dostavljao pizze, ali zadr\u017eava disciplinu i na\u010din razmi\u0161ljanja koje je stekao kao vrhunski sporta\u0161.<\/p> Leonides u pizzeriji "Dos Amigos" u Madridu<\/p> <\/p><\/figure>
![\"\"](\"https:\/\/crolatam.com\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/BANNER-RECTANGULAR-1.jpeg\")
<\/a><\/div>![\"\"](\"https:\/\/crolatam.com\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/BANNER-HORIZONTAL-1-1.jpeg\")
<\/a><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"