0 Komentari
Svećenik iz banjalučke biskupije i dugogodišnji delegat hrvatskog pastorala za Južnu Ameriku, velik dio svoje misije razvio je u Limi, gdje je pratio hrvatsku zajednicu i promicao pastoralni i kulturni život dijaspore.
Monsinjor Drago Balvanović, svećenik iz banjalučke biskupije i desetljećima vodeća osoba u hrvatskom pastoralnom radu u Južnoj Americi, preminuo je u Limi, prema izvješćima iz župe San Leopoldo Mandić i Hrvatskog pastoralnog vikarijata peruanske prijestolnice.
Balvanović je dugi niz godina služio kao delegat hrvatske katoličke zajednice u inozemstvu za Južnu Ameriku i bio je župnik župe sv. Leopolda Mandića u Limi, uz to što je vodio Hrvatsku katoličku misiju u gradu. Odatle je vodio duhovni život hrvatske zajednice na kontinentu i promicao razne pastoralne i društvene inicijative.
Bdijenje je održano u župnoj crkvi u petak, 27. ožujka, a nastavit će se u subotu, 28. ožujka, od 8:00 do 11:00 sati. Istog dana, u 11:00 sati, održat će se misa zadušnica, nakon čega će tijelo biti prevezeno u krematorij La Molina. Kasnije će urna s njegovim pepelom biti položena na svoje posljednje počivalište iza glavnog oltara crkve na Veliki četvrtak, 2. travnja.
Život posvećen pastoralnoj službi
Drago Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. godine u Bosanskoj Gradišci, kao sin Nike Balvanovića i Vjekoslave Jurišić. Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu, učio je Učiteljsku školu u Banjoj Luci, a kasnije je pohađao teološki studij u Đakovu.
Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1959. Tijekom godina obnašao je razne pastoralne dužnosti kao upravitelj župe i župnik na različitim mjestima, uključujući Osijek, Novu Topolu, Mahovljane, Bosanski Novi i Prijedor. Također je služio kao duhovni upravitelj u Samostanu Klanjateljica Krvi Kristove te obnašao dužnosti crkvenog suca, savjetnika i dekana.
Između ostalih odgovornosti, sudjelovao je kao predsjednik građevinskog odbora za novu katedralu sv. Bonaventure u Banjoj Luci.
Njegova misija u Peruu i hrvatskoj dijaspori
Balvanović je stigao u Limu 5. rujna 1987., gdje je započeo opsežan pastoralni rad služeći hrvatskoj zajednici i lokalnoj Crkvi. Bio je župni vikar u župi Santa Rosa de Lima, a kasnije župnik osobne, a zatim i teritorijalne župe San Leopoldo Mandić za Hrvate koji žive u glavnom gradu Perua.
Tijekom svog djelovanja potaknuo je izgradnju župnog pastoralnog centra i crkve, prostora koji su postali mjesta susreta za hrvatsku zajednicu u zemlji i za pastoralni život Hrvatskog vikarijata.
Godine 2003. Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine imenovale su ga službenim delegatom za Južnu Ameriku, ulogom s koje je jačao pastoralne veze između hrvatskih zajednica na kontinentu.
Nagrade i nasljeđe
Tijekom života primio je brojna priznanja za svoj pastoralni rad i zalaganje za hrvatsku zajednicu u inozemstvu. Republika Hrvatska dodijelila mu je Red hrvatskog tkanja 28. svibnja 1996.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom Njegove Svetosti 11. listopada 2000., dok ga je papa Benedikt XVI. imenovao prelatom 3. rujna 2007. Godine 2018. peruanska država dodijelila mu je peruansko državljanstvo kao priznanje za njegovu karijeru.
Na Veliki četvrtak, 18. travnja 2019., ustoličen je za kanonika Kaptola Nadbiskupije Lima u katedrali i bazilici Gospe od Evangelizacije.
Uz pastoralni rad, Balvanović se bavio intelektualnom i književnom aktivnošću. Objavio je nekoliko knjiga, uključujući Peru: putopisne priče, običaji, odredišta (2002.), zbirka pjesama Memoari i komunikacije (2006.) i, u novije vrijeme, dvojezični hrvatsko-španjolski svezak Kronike naroda, objavljeno 2023. godine.
Njegova karijera obilježena je pastoralnim radom s hrvatskom dijasporom i doprinosom jačanju veza između hrvatske zajednice i Latinske Amerike.
Fontana: https://glashrvatske.hrt.hr/hr/izvan-domovine/preminuo-drago-balvanovic-12641495
