0 Komentari
Miloš P. iz Beograda planirao je 2020. godine, kao i mnogi njegovi sunarodnjaci Srbi, otputovati u Hrvatsku i tamo raditi kao privremeni zaposlenik u turističkom sektoru. Podnio je zahtjev za radnu dozvolu i dozvolu za privremeni boravak, ali je umjesto toga dobio nalog za deportaciju iz Hrvatske, izvijestile su hrvatski listovi. Jutarnji list.
Ono što ga je koštalo posla i mogućnosti boravka u zemlji bila je objava na Instagramu u kojoj je promovirao velikosrpsku ideologiju usmjerenu protiv Hrvatske i njezina teritorijalnog integriteta. Objava koja ga je učinila nepoželjnom osobom u Hrvatskoj dodatno je uljepšana fotografijom.
Zahtjev za privremenu radnu i boravišnu dozvolu podnio je u policijskoj postaji na otoku Korčuli. Izrazio je namjeru da radi kao pomoćnik u turističkom sektoru, točnije kao pomoćnik konobara, te je bio uvjeren da prije potpisivanja ugovora s poslodavcem i početka rada mora proći samo formalni postupak. Nije shvaćao da, prema Zakonu o imigraciji, svaki zahtjev mora biti pregledan i da Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) mora donijeti odluku u svakom pojedinom slučaju.
Postupak je brzo riješen
To je bio slučaj i s Milošem P. U njegovoj situaciji, tajna služba je brzo završila svoj posao, jer je pregledom njegovih profila i objava na društvenim mrežama otkrivena nacionalistička objava usmjerena protiv Hrvatske. To je bilo dovoljno da se zaključi da Miloš P. predstavlja sigurnosnu prijetnju i da se preporuči odbijanje njegovog zahtjeva za boravak i rad u zemlji.
Međutim, Miloš P. nije prihvatio tu odluku te je podnio žalbu na rješenje Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. Nakon što je i ta žalba odbijena, pokrenuo je upravni postupak. Izgubio je na svim razinama i na kraju se žalio Ustavnom sudu, ali i tamo je utvrđeno da su sva tijela postupila u skladu sa zakonom, da su postupci provedeni ispravno te da njegovo protjerivanje iz Hrvatske i uskraćivanje dozvola za privremeni boravak i rad nisu prekršila njegova ustavna prava.
Sjedište SOA-e u Zagrebu
Prema odluci Ustavnog suda, na temelju prvostupanjskih i drugostupanjskih presuda koje su dio spisa Upravnog suda u Splitu:
“U slučaju tužitelja utvrđeno je da je javno (putem društvenih mreža, konkretno objavom fotografije i komentara na Instagramu) izrazio stavove i prijetnje nasiljem iz postulata Velike Srbije protiv teritorijalne cjelovitosti i ustavnog poretka Republike Hrvatske, što bi moglo izazvati reakcije koje bi promijenile međuetničke odnose i dovele do nasilja ili narušavanja javnog reda i mira.”.
U ustavnoj odluci se također navodi da se Miloš P. 24. siječnja 2020., nakon što je pozvan, pojavio u nadležnoj policijskoj postaji kako bi dao izjavu o svim relevantnim okolnostima, te da je doista dao navedenu izjavu, uključujući i objašnjenje spomenute fotografije i komentara.
Već je Upravni sud prvog stupnja, nakon konzultacije s klasificiranim podacima Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), u svojoj presudi od 12. srpnja 2021. utvrdio da je odbijanje dozvole za boravak i rad, kao i protjerivanje iz Hrvatske, bilo utemeljeno na pravilno utvrđenim činjenicama i na pravilnoj primjeni odgovarajućih postupovnih i materijalnopravnih pravila.
U svojoj ustavnoj tužbi, Miloš P. tvrdio je da je Viši upravni sud ispitao tajne podatke SOA-e koji sadrže razloge za njegovo isključenje, ali da on nije imao pristup tim informacijama.
Sedmodnevno razdoblje
Zbog toga je pred Ustavnim sudom tvrdio da se nijedna odluka, ni one upravnih tijela ni one sudova, ne može adekvatno preispitati, budući da ne sadrži razloge zašto mu je naloženo da napusti Hrvatsku u roku od sedam dana ili se suoči s prisilnim protjerivanjem.
Miloš P. se također pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava u slučaju Leander protiv Švedske, od 26. ožujka 1987., kojom je utvrđeno da sprječavanje osobe pod sigurnosnom kontrolom da sazna rezultate takve istrage predstavlja miješanje u pravo na poštivanje privatnog života.
U svojoj odluci o odbacivanju ustavne žalbe, Ustavni sud je primijetio da je Miloš P. doveo u pitanje razloge za svoje protjerivanje tijekom početnog upravnog postupka, u svojoj žalbi na prvu odluku i pred upravnim sudovima; štoviše, porekao je te razloge i distancirao se od kontroverzne objave na Instagramu.
“Stoga je neosporno da je tužitelj znao razloge zbog kojih je razmatrano postojanje sigurnosne zapreke i da je imao priliku o njima se izjasniti”, zaključio je Ustavni sud.
