Od ranih treninga na rijeci Dravi do najvećih pozornica međunarodnog veslanja, osječki blizanci izgradili su karijeru obilježenu disciplinom, međusobnim povjerenjem i ponosom što predstavljaju Hrvatsku.
U sportu u kojem se pobjede često odlučuju s najmanjom razlikom, savršena sinkronizacija može napraviti veliku razliku. Braća blizanci Patrik i Anton Lončarić to znaju bolje od ikoga. Rođeni u Osijeku, etablirali su se kao jedan od najistaknutijih parova u hrvatskom veslanju, osvajajući svjetske i europske naslove u juniorskim kategorijama i predstavljajući svoju zemlju na Olimpijskim igrama.
Njihova priča započela je ljeta 2010. godine, kada su se prvi put popeli u čamac na vesla. Ono što ih je u početku privuklo bila je atmosfera i grupa prijatelja koje su pronašli u klubu. Tijekom godina, to se iskustvo pretvorilo u strast koja ih je dovela do natjecanja na najvišoj međunarodnoj razini.
Za braću Lončarić, dijeljenje treninga i natjecanja ključna je prednost. U nedavnom intervjuu objasnili su da im povjerenje koje su izgradili tijekom života omogućuje da se zajedno suočavaju i s uspjesima i s izazovima. Iako priznaju da se mogu pojaviti razlike, tvrde da njihov zajednički cilj usavršavanja i natjecanja na najvišoj razini uvijek prevladava.



Veslanje, tvrde oni, puno je više od sporta. Opisuju ga kao disciplinu koja zahtijeva sinkronizaciju, brzinu, izdržljivost i apsolutnu predanost. Iza svake regate stoje tisuće sati treninga i tehničkog usavršavanja, koji se provode dan za danom bez obzira na vremenske uvjete.
Iako je Hrvatska međunarodno poznata po sportovima poput nogometa, rukometa i tenisa, braća vjeruju da veslanje ne dobiva uvijek pažnju koju zaslužuje. Međutim, naglašavaju da je to najuspješniji ljetni olimpijski sport u zemlji i žale što se medijsko izvještavanje prvenstveno usredotočuje na trenutke osvajanja medalja.
Jedan od aspekata koje oboje najviše cijene je prilika da predstavljaju Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima. Kažu da se malo iskustava može usporediti sa stajanjem na postolju, gledanjem podignute državne zastave i slušanjem hrvatske himne. Istovremeno, potvrđuju da se bit sporta nalazi i u svakodnevnom treningu, posebno u mirnim trenucima na vodi.
Na pitanje o najboljim mjestima za veslanje u Hrvatskoj, posebno ističu jezero Peruća, gdje već desetljeće održavaju ljetne trening kampove. Objašnjavaju da ga mirne vode i prirodno okruženje čine jednom od najposebnijih lokacija za ovaj sport.
Veslači su također naglasili ulogu koju ovaj sport ima u povezivanju Hrvatske s njezinom dijasporom. Vjeruju da međunarodna natjecanja jačaju veze s hrvatskim zajednicama u inozemstvu, čiji ih članovi često prate i bodre tijekom sportskih događaja. “Sport, kao i glazba, ne poznaje granice”, napomenuli su.
Gledajući u budućnost, Patrik i Anton potvrđuju da su rezultati i medalje važni, ali također žele da ih se pamti kao pojedince predane promicanju tjelesne aktivnosti, zdravog načina života i imidža Hrvatske u svijetu. Za njih bi bila čast kada bi se njihova imena jednog dana mogla dodati na popis velikih hrvatskih sportskih ličnosti koje su doprinijele podizanju međunarodnog profila zemlje.
Izvor: Intervju Hane Klain za Croatia Week.
https://www.croatiaweek.com/brothers-patrik-and-anton-loncaric-rowing-croatia-interview/







