0 Komentari
Hrvatska umjetnica Rebeca Dorich ovog će mjeseca u svom rodnom Peruu organizirati "Festival solsticija", izložbu radova koji podsjećaju na povezanost sunca i vjerovanja te južnoameričke zemlje prije dolaska Europljana.
Sunce donosi toplinu i svjetlost, pa su Kečuanci štovali boga Intija, kojeg su smatrali darovateljem života. Poljoprivrednici su ga obožavali u podnožju Anda, nadajući se dobroj žetvi, a njihovi kraljevi Inka prikazivali su ga na zlatnom disku s ljudskim licem.
Španjolski konkvistadori su 1571. godine uzeli veliki zlatni disk ove vrste i, kaže se, poslali ga Papi preko Španjolske, nakon čega je izgubljen.
Međutim, u četvrti Pueblo Libre, predgrađu glavnog grada Lime, pojavit će se deseci umjetničkih djela sa solarnim motivima.
“Povezujemo ljude, prirodu i kulturu. Ujedinjujemo tradicije naših predaka sa suvremenim umjetničkim izrazom”, kaže Dorich.
Ljetni solsticij je trenutak kada sunce doseže najvišu točku na nebu, što ga čini najdužim danom u godini, dok je zimski solsticij najkraći. Njihova izmjena svakih šest mjeseci nekada je simbolizirala obnovu i nadu. Ljudi su slavili solsticij ritualima, plesovima, umjetnošću i okupljanjima.
“To je oduvijek bila prilika za razmišljanje o protoku vremena, za zahvalnost za svjetlost i energiju sunca te za jačanje društvenih veza”, objašnjava Dorich.
Stoga je 2022. godine započeo “Festival solsticija”, koji se slavi 21. lipnja i 21. prosinca.
Na prošlom izdanju, prije šest mjeseci, sudjelovala su 32 međunarodna umjetnika, od kojih je petero bilo hrvatskih. Izložba, održana u gradskom parku Pueblo Libre, predstavila je slike, crteže i druga djela Zdenke Starčević, Zorana Hercigonje, Biserke Vuković, Maritze Karadže i same direktorice festivala, Rebece Dorich.
“Mi, potomci Hrvata u Južnoj Americi, doprinosimo kulturnom i društvenom životu”, kaže Karadža, koji živi u Limi.
Prema podacima Središnjeg ureda za Hrvate izvan Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu, u Peruu živi 196.000 ljudi koji imaju hrvatska prezimena ili posjeduju neke druge podatke koji ukazuju na to da su potomci hrvatskih iseljenika.
Povijesni zapisi pokazuju da je Bazilije Basiljević, dubrovački plemić, stigao tamo 1573. godine, poput tisuća drugih Europljana, privučen legendom o El Doradu, drevnom gradu Inka prepunom tajni i bogatstva. Stoga je Peru vjerojatno bio prva južnoamerička zemlja u koju su se naselili Hrvati.
Karadža, koji piše i dječje priče, sudjelovao je na "Festivalu solsticija" s dvije slike.
Koristeći ulje na platnu i prateći tekst, prikazao je razgovor između dva krumpira, autohtonog peruanskog gomolja, nasuprot vedrog neba i plodne zemlje. Sadnja krumpira, koji je u Europu donesen iz Amerike, tradicionalno se povezuje sa solsticijem u toj regiji.
Njegovo drugo djelo prikazuje piramidu Cahuachi, drevno ceremonijalno središte u koje su stanovnici hodočastili prije nego što je Kristofor Kolumbo stigao na obale Amerike. U ovom središtu, u južnom Peruu, također su se izvodile ceremonije vezane uz solsticij.
Svake godine sudjeluju i umjetnici koji žive u Hrvatskoj, prikazujući sunce svoje domovine. Vuković iz Rijeke naslikao je more okupano suncem hrvatskom zastavom.
“Ovako povezujemo globalne umjetnike s publikom u Limi”, kaže Dorich. Sudjeluju umjetnici i posjetitelji različitih generacija.
Dorich ne isključuje mogućnost da se u Hrvatskoj pojavi i "Festival solsticija".
“Mogli bismo tamo organizirati putujuću izložbu tog tipa”, kaže.
