Rosario, rodni grad Messija i Carlovicha, kuca u ritmu lopte.

Argentinci s nestrpljenjem iščekuju finale Svjetskog prvenstva protiv Španjolske, dok se u Rosariju, rodnom gradu kapetana Lionela Messija, doživljava posebna atmosfera.

Smješten 300 kilometara od Buenos Airesa, Rosario je ujedno i rodni grad legendarnog Tomása Felipea Carlovicha, bivšeg nogometaša rođenog u Hrvatskoj poznatog kao "El Trinche", kojeg je Diego Maradona jednom nazvao najboljim igračem kojeg je ikada vidio. Bivši reprezentativac Ángel Di María također je rođen u Rosariju.

“U Argentini se rađamo s loptom u nogama”, kaže Heldo Milatich, 57-godišnji, koji je odgovoran za metodologiju i rad s vratarima u nogometnoj školi ATFA Rosario.

Milatich, čiji je pradjed emigrirao s hrvatskog otoka Hvara u ovu južnoameričku zemlju, upravo je završio s treningom. U školi svi pričaju o finalu protiv Španjolske.

“Nogomet je dio naše kulture, našeg društva; to je naš život. Zato ga živimo s toliko strasti”, kaže Milatich, koji ima više od trideset godina iskustva u argentinskom nogometu.

Vozači trube ulicama Rosarija kako bi najavili dolazak finala. Dresovi i suveniri argentinske reprezentacije prodaju se gotovo na svakom uglu.

“U zraku se osjeća da je stigao poseban dan”, kaže Ivana Pečarević, 40, predstavnica Hrvatskog kulturnog društva Rosario.

Ulice još uvijek bruje nakon tijesne pobjede od 2-1 nad Engleskom u polufinalu. U ovom gradu s nešto više od milijun stanovnika, procjenjuje se da je oko 400 000 ljudi izašlo na ulice kako bi slavilo.

“To je bila najvažnija utakmica, ona koju nismo smjeli izgubiti”, objašnjava Pečarević.

Argentinci su dugo čekali utakmicu protiv Engleske. Ta je utakmica bila najiščekivanija, najgledanija i najstrašnija.

Falklandski rat iz 1982. godine ostaje duboko urezan u sjećanje i dušu Argentinaca. Nogomet, kao što je to bio slučaj 1986. godine za vrijeme Maradonine ere, predstavlja simboličan način odgovora na taj bolni poraz i vraćanja ponosa usred političkog sukoba koji ostaje neriješen.

“Sada nas čeka finale, ali za mnoge, uključujući i mene, to nije najvažnije. Bilo bi fantastično da Argentina pobijedi, ali naše najveće zadovoljstvo već je bilo pobijediti Englesku i eliminirati ih s turnira”, kaže Pečarević, koja je rođena u Argentini, gdje se njezin otac nastanio nakon što je emigrirao s hrvatskog otoka Visa.

U Argentini živi otprilike 300 000 Hrvata i potomaka Hrvata.

U južnom dijelu Rosarija, u blizini klupskog stadiona Central Córdoba, mural obilježava Tomása Felipea Carlovicha.

Bivši nogometaš, visok, mršav i s brkovima, umro je 2020. u dobi od 74 godine nakon što je zadobio tešku ozljedu glave kada je pao dok mu je lopov krao bicikl na ulici. Njegova smrt šokirala je grad, gdje se i danas pričaju priče o tome kako bi dvaput udario muškatnim palcem protivnike i, noseći dres s brojem 5, napredovao prema protivničkom golu s izvanrednom elegancijom.

“Bio je izvanredan igrač koji je nogomet shvaćao na drugačiji način”, prisjeća se Milatich, koji ga je poznavao i igrao s njim u Central Córdobi.

“"Igrao sam nogomet iz zadovoljstva, a ne profesionalno.".

El Trinche nikada nije potpisao za neki veliki klub. Zapravo, jedva je igrao u najvišoj ligi argentinskog nogometa i nikada nije nosio dres reprezentacije. Međutim, tijekom godina postao je prava legenda. Ličnosti poput Joséa Pekermana, Marcela Bielse i Césara Luisa Menottija slažu se u jednom: nikada nisu vidjeli nogometaša poput njega.

Trinche je igrao u eri prije televizijskih prijenosa, a kamoli onih lokalnih klubova. Zbog nedostatka snimaka, njegova ostavština je preživjela zahvaljujući svjedočanstvima onih koji su imali sreću da ga vide kako igra uživo.

“Najbolji igrač kojeg sam ikad vidio bio je Carlovich”, izjavio je Maradona 1993. Svjetski prvak iz 1986. nikada nije skrivao divljenje koje je osjećao prema igraču rođenom u Rosariju.

Sina hrvatskih imigranata nikada nije zanimala slava. Više je volio igrati nogomet u Rosariju, sastajati se s prijateljima iz susjedstva, voziti bicikl i uživati u jednostavnom životu.

“Za njega je nogomet bio strast, a ne posao”, kaže Pečarević. “Možda je upravo zato rođen mit koji ga okružuje, a Rosario ga nikada nije zaboravio.”

Carlovich je stekao slavu 1974. godine kada je bio dio nogometne momčadi Rosarija koja se pred 35 000 gledatelja suočila s argentinskom reprezentacijom koja se nalazila u gradu pripremajući se za Svjetsko prvenstvo te godine.

Priča kaže da je, pri rezultatu 3-0 na poluvremenu u korist Rosarija, izbornik tražio zamjenu El Trinchea kako bi spriječio da momčad dođe demoralizirana na prvenstvo.

Ta anegdota, ponavljana desetljećima, na kraju je postala jedna od najpoznatijih epizoda u argentinskom nogometu i pomogla je potaknuti legendu o igraču čija se veličina nikada nije mogla mjeriti isključivo titulama ili statistikama.

Milatich je sudjelovao u brojnim odanjima počasti Carlovichu. Njegov dres s brojem 5 zauzima istaknuto mjesto na stadionu Central Córdoba.

“Navijači ga obožavaju i posvećuju mu murale. Na neki način, on je uvijek prisutan na utakmicama Central Córdobe”, objašnjava.

U Rosariju je nemoguće govoriti o nogometu, a ne spomenuti El Trinchea. Njegova figura je jednako dio identiteta grada kao i figure Lionela Messija ili Ángela Di Maríje, dvojice svjetskih prvaka također rođenih na njegovim ulicama.

Stanovnici Rosarija duboko su ponosni na svoje velike nogometne figure. Malo-pomalo, Messi, koji se s 39 godina bliži kraju izvanredne karijere, definitivno će postati dio gradske legende. Prije nego što se to dogodi, Argentinci se nadaju da će ga vidjeti kako podiže još jedan trofej Svjetskog prvenstva.

“Svjetsko prvenstvo nam je vrlo važno jer živimo u složenom društvu, obilježenom političkim podjelama”, objašnjava Milatich. “Međutim, kada igra nacionalna reprezentacija, mi smo ujedinjeni. To je naš ponos, naša zastava. Predstavlja našu strast, našu želju za pobjedom i bit pravog nogometa.”

Dok navijači iščekuju početak finala protiv Španjolske, grad ponovno pulsira u ritmu nogometa. Automobili se voze ulicama trubeći, zastave se vijore s balkona i trgova, a tisuće ljudi sanjaju o proslavi još jednog svjetskog naslova.

Bez obzira na ishod, Rosario će ostati jedna od velikih prijestolnica argentinskog nogometa, mjesto gdje su rođeni neki od najcjenjenijih igrača u povijesti.

Ivana Pečarević, predstavnica Hrvatskog kulturnog društva Rosario

Mural legendarnog Tomása Felipea Carlovicha “El Trinche”

Slavlje u Rosariju nakon utakmice protiv Engleske

Heldo Miletich na stadionu gdje su navijači istakli broj 5, broj koji je nosio Carlovich.