Pedesetak sudionika, uglavnom iz južnoameričkih zemalja, pohađalo je jezični tečaj u Hrvatskoj koji su organizirali Caritas Nadbiskupije zagrebačke (CZN) i Isusovačka služba za izbjeglice (JRS), s ciljem postizanja uspješnije integracije u društvo.
Od 2023. godine u Hrvatsku dolazi sve veći broj imigranata iz južnoameričkih zemalja, od kojih mnogi također imaju hrvatske korijene. Jezična barijera u početku im je predstavljala najveći izazov, pa je Caritas Zagrebačke nadbiskupije prošle godine pokrenuo tečaj hrvatskog jezika, koji je ove godine proširen i na strane radnike.
“Imamo ograničen broj ljudi koje možemo prihvatiti kako bismo pratili njihov napredak i osigurali kvalitetu naše usluge. Prošle godine prvi put smo upisali oko 20 ljudi, a ove godine na tečaju ih je bilo oko 30”, rekla je Mejrema Lujinović, socijalna radnica u odjelu za socijalne usluge CZN-a, u intervjuu za novinsku agenciju HINA.
Tečaj je besplatan za polaznike jer projekt financira Hrvatski Caritas.
Lujijović kaže da postoji veliki interes, da im ljudi sami prilaze i da je jedan od ciljeva bolje se upoznati i podržati u Hrvatskoj.
Prema izmjenama Zakona o imigraciji, koje je Hrvatski sabor usvojio sredinom svibnja, strani državljani koji rade i borave u Hrvatskoj moraju u roku od godinu dana položiti ispit iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma na razini A1.1 kako bi obnovili dozvolu boravka i rada.
Caritasov tečaj traje tri mjeseca i održava se dva puta tjedno. Oni koji se žele upisati mogu to učiniti kontaktiranjem službenih brojeva telefona i adresa e-pošte koje su prvi polaznici počeli dijeliti, objašnjava Lujinović.
“Dočekujemo svakog od njih. Razgovaramo s njima kako bismo saznali više o njihovoj situaciji i razlozima njihovog dolaska. Nekima je potrebna početna pomoć u obliku paketa hrane dok se ne smjeste. Ponekad ih uputimo u sve što mogu dobiti i gdje mogu dobiti potrebne dokumente za boravak u Hrvatskoj”, rekao je.
Većina sudionika dolazi iz Argentine, Čilea, Perua i Kolumbije, a nešto manje iz Kube, Brazila i Meksika. Tečaju su se pridružili i imigranti iz azijskih zemalja, prvenstveno Indije.
“Uglavnom dolaze zbog posla, ali i zbog rastuće nesigurnosti u južnoameričkim zemljama. Većina njih kaže da im je vrlo teško ostaviti djecu samu na ulici te spominju visoku stopu kriminala, kartele i nasilje”, izvještava Lujinović.
Koordinatorica projekta, Sanela Kovač Gajski, ističe da među razlozima iseljavanja važnu ulogu imaju i ekonomski čimbenici.
“Ljudi s visokom razinom obrazovanja tamo se bore za preživljavanje zbog niskih plaća i ne mogu osigurati osnovni životni standard. Zato traže bolji život. Kao što su Hrvati nekada odlazili u Južnu Ameriku, danas svjedočimo obrnutom valu u kojem se neki potomci hrvatskih iseljenika vraćaju u Hrvatsku”, rekao je.
Iako mnogi južnoamerički imigranti imaju visoko obrazovanje, općenito ne mogu dobiti bolje plaćene poslove koji odgovaraju njihovim kvalifikacijama bez poznavanja jezika. Trenutno muškarci rade prvenstveno u građevinarstvu, a žene u ugostiteljstvu i čišćenju.
“Tečaj je organiziran prema njihovoj raspoloživosti, što nije lako s obzirom na to da rade i do 12 sati dnevno. Moramo koordinirati kada nisu na poslu i kada netko može čuvati djecu. Mnogi se čimbenici moraju uskladiti kako bi mogli pohađati nastavu i imati slobodnog vremena za učenje jezika”, kaže Kovač Gajski.
Budući da cijele obitelji često dolaze iz Južne Amerike, nije neuobičajeno da i djeca sudjeluju u nastavi hrvatskog jezika.
“Djeca brže uče jezik jer pohađaju školu, dok je roditeljima teže. Suočavaju se i s financijskim poteškoćama jer moraju pokrivati visoke stanarine, račune za režije, troškove zdravstvene zaštite i izvannastavne aktivnosti za svoju djecu. Imamo obitelj s četvero djece: najstarije ima 14, a najmlađe tri godine; a zdravstveno osiguranje za svako dijete košta oko 160 eura mjesečno”, rekao je Lujinović.
Za razliku od južnoameričkih obitelji, u azijskim zemljama često jedan član obitelji stiže prvi, dok ostali stižu kasnije ili ostaju u svojoj zemlji podrijetla.
“Ljudi iz Južne Amerike brže uče hrvatski od ljudi iz Azije, gdje su pismo i jezik potpuno drugačiji. Treba im više vremena za integraciju, iako su i vrlo otvoreni”, rekao je Kovač Gajski.
Uz tečajeve jezika, program uključuje i izlete kako bi polaznici mogli bolje upoznati Hrvatsku i njezinu kulturu. Većina njih ovdje vidi svoju budućnost, naglasio je Lujinović.
“Vrlo su zadovoljni životom u Hrvatskoj. Naglašavaju da je zemlja lijepa i uređena te da su ljudi vrlo prijateljski raspoloženi. Žele naučiti jezik, žele da se njihova djeca što više integriraju i da komuniciraju i sa svojim sunarodnjacima i s Hrvatima”, rekao je.
“Za njih je program prilika za izgradnju osjećaja međusobnog zajedništva. Upoznali su se i postali su sustav podrške jedni drugima”, rekao je Kovač Gajski.
FontanaHINA
FotografijaHINA




