Blago Sutivanske knjižnice pravi je spomenik čileanskom narodu Brača: pogledajte impresivnu zbirku koja krije odu domovini.

Hrvatska nacionalna knjižnica “Antonio Rendić Ivanović” u Sutivanu na Braču prikupila je u posljednjih deset godina impresivnu zbirku knjiga. Ove knjige, objavljene u Hrvatskoj ili unutar hrvatske dijaspore, odražavaju povijest dijaspore. Knjižnica sadrži više od 780 raznolikih i zanimljivih književnih djela na šest jezika. Osim Nacionalne knjižnice u Zagrebu, teško je pronaći drugu knjižnicu u Hrvatskoj koja se može pohvaliti tako bogatom zbirkom.

Ove su knjige sakupljene u posebnu zbirku s dvojezičnim hrvatsko-španjolskim naslovom: “Druga domovina/Dvije domovine”. Dijaspora je stoga tema i opravdanje za osnivanje zbirke, a španjolski dio naslova logična je posljedica činjenice da je većina naslova na španjolskom, a ne na hrvatskom jeziku. Daljnji dokaz tome jest da je većina donacija zbirki do danas izravno ili neizravno došla iz hispanskog svijeta, posebno iz Čilea.

Najizdašniji donator je Branka Bezić Filipović, koji je 2018. objavio knjigu “Čileanski pisci hrvatskog podrijetla”. Gradska knjižnica Sutivan također nosi ime Antonije Rendić Ivanović, koji je sa šest godina napustio grad Brač i u Čileu postao istaknuti pjesnik i liječnik, a zbog svog humanitarnog rada dobio je nadimak “liječnik siromašnih”.

“Postoje knjige i publikacije koje se ne mogu naći nigdje drugdje u Hrvatskoj osim u našoj knjižnici, u zbirci 'Druga domovina/Dvije domovine'‘, rekao je. Franjo Mlinac, ravnatelj sutivanske knjižnice, koji je uz pok. Jerka Ljubetića (1933.-2021.), prvenstveno je zaslužan za osnivanje ove jedinstvene zbirke prije deset godina.

Jerko Ljubetić, zaljubljenik u rodnu Hrvatsku, nekoliko je godina živio u Čileu, gdje je upoznao brojne pisce, uspostavio veze, posebno s najpoznatijima i najpoznatijima, te se s njima družio i u Čileu i u Hrvatskoj, posebno na Braču, domovini mnogih od ovih talentiranih pojedinaca. U Hrvatskoj je uporno tražio zainteresirane izdavače i ponekad se frustrirao kada nije pronalazio podršku. Bio je strastveni zagovornik hrvatske književnosti, desetljećima pratitelj čileanske hrvatske zajednice i neumorni prevoditelj njihovih djela na hrvatski jezik.

Elementi izgubljene domovine

Zajednička karakteristika većine njih jest da su u svoju književnost uključili elemente izgubljene domovine, elemente o kojima su čuli da govore njihovi roditelji i djedovi i bake. Taj element izgubljene domovine, prenošen generacijama u obiteljskim sjećanjima, važan je i za etnografsko proučavanje i za razumijevanje osjetljivosti tih ljudi koji su se, u Čileu kao nigdje drugdje, uspješno asimilirali u društvo i dali vrijedan doprinos izgradnji te zemlje na mnogim područjima.

Fascinantno je primijetiti da je najveći broj iseljenika u Čile došao s otoka Brača, zbog čega je 2004. godine tadašnji predsjednik te latinoameričke zemlje, Ricardo Lagos Escobar,  Posjetio je otok Brač i, u znak zahvalnosti za sve što su naši iseljenici učinili za napredak te zemlje, otkrio spomen-ploču u Zavičajnom muzeju u Škripu.

Knjižnica Sutivan proširila je sadržaj svoje zbirke djelima svih pisaca hrvatskog podrijetla koji pišu o našoj iseljeništvu na bilo kojem stranom jeziku ili na hrvatskom jeziku.

Povodom desete obljetnice osnutka, nedavno je provedena forenzička analiza posebne zbirke knjiga “Druga domovina”, a taj zahtjevni zadatak analize i vrednovanja sadržaja sutivanske zbirke obavio je vrsni zagrebački hispanist. Mirjana Polić Bobić, Profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.

Autor, objasnio je Franjo Mlinac, proveo je dvije godine pregledavajući i temeljito čitajući preko 780 jedinica bibliografske građe koja se trenutno nalazi u zbirci, koja se stalno ažurira. Dao je pregled te građe po zemlji podrijetla, s naglaskom na posebno vrijedna djela, od kojih su mnoga dostupna hrvatskim čitateljima i istraživačima samo u ovoj knjižnici. Također je ponudio preporuke za potencijalne istraživače ove građe, kao i smjernice za daljnje proširenje zbirke. 

Zanimljivo je spomenuti da je analiza objavljena na hrvatskom, španjolskom i engleskom jeziku uglavnom kako bi se skrenula pozornost kulturne javnosti na postojanje zbirke, definirala njezina jedinstvenost i opravdanost postojanja na “periferiji” hrvatskog knjižničnog sustava te omogućilo njezino buduće uvrštavanje na popis hrvatske kulturne baštine, što i traže njezini osnivači.

Prologe knjige napisao je Božo Biškupić , bivša ministrica kulture Vlade Republike Hrvatske, i Patricia Štambuk Mayorga, zamjenica ravnatelja Čileanske akademije za jezik. 

«Studija profesorice Polić Bobić važan je vodič za zainteresiranog čitatelja i nudi istraživačima metodološke alate i kritičku analizu korpusa. Istovremeno, zbirka «Druga domovina» Nacionalne knjižnice Sutivan postaje neizostavan dio cjelokupnog korpusa nacionalne baštine», napisao je Božo Biškupić u predgovoru, dok Mirjana Polić Bobić Vjeruje da je Sutivanova zbirka na putu da postane jedinstven odraz te daleke Hrvatske.

Dakle, “mali” gradić Sutivan, sa svojih 820 stanovnika, primjer je kako sačuvati i održati korijene i veze s našim potomcima, piscima i književnim ličnostima, prvenstveno u prekomorskim zemljama, ali i u drugim dijelovima svijeta gdje su pokazali svoj talent, sposobnost i darove. Svoju hrvatsku kulturu nisu samo primali, već su je i darivali i uspješno prenosili drugima. 

O autoru

Cro Latinska Amerika