0 Komentari
Dobrovoljno vatrogasno društvo “Bomba Croata”, koje su prije 124 godine osnovali hrvatski iseljenici u čileanskom gradu Punta Arenasu, otvorilo je svoja vrata građanima u nadi da će mu se pridružiti.
“Građani dolaze vidjeti objekte, kamione, muzej i saznati više o poslu koji obavljamo”, rekao je direktor društva Jonathan Garay na lokalnoj radio postaji Radio Polar.
Punta Arenas, na jugu Čilea, ima 145 000 stanovnika i ukupno jedanaest različitih vatrogasnih postrojbi.
Međutim, samo “4. hrvatska vatrogasna brigada” ne sudjeluje s vodom.
“Za razliku od drugih vatrogasnih udruga, mi ne gasimo požar, ali sjekirama i ljestvama pomažemo onima koji ga gase i spašavamo žrtve”, objašnjava Garay.
Kad crveno vozilo, s hrvatskim grbom ugraviranim s obje strane, prođe kroz grad, stanovnici znaju da nekoga treba spasiti iz goruće zgrade ili zatvorenog prostora.
Punta Arenas je bila glavna trgovačka točka između Atlantika i Pacifika između 1880. i 1914. godine. Hrvatski iseljenici su stizali u njezinu luku s dalmatinske obale u potrazi za poslom.
Ti novi poljoprivrednici, trgovci i poduzetnici osnovali su 1902. godine dobrovoljačku brigadu kako bi pomogli svojim susjedima. To je bio njihov način zahvale za gostoprimstvo u toj dalekoj zemlji. U gradu su već postojale tri vatrogasne brigade, a one su se pojavile kao četvrta, poznata kao Hrvatska vatrogasna brigada.
Hrvatski vatrogasci su još uvijek tamo gdje su započeli svoj rad: u Hrvatskoj četvrti, središnjem dijelu grada, gdje su se etablirali.
U međuvremenu, niknule su visoke zgrade, a s obzirom na utjecaj ledenih antarktičkih vjetrova, posao za 58 volontera Hrvatske vatrogasne postrojbe izuzetno je zahtjevan.
“Fizički je iscrpljujuće jer se penjemo na velike visine sa sjekirama i drugim alatima”, kaže Garay. Međutim, najteže je znati da bi u tom trenutku tamo mogle biti potencijalne žrtve.
“Kad primimo poziv u sjedište, mentalno se pripremimo za ono što bismo mogli pronaći unutra. Ne radi se samo o požaru; moglo bi biti ozlijeđene djece”, ističe Garay.
Subota je navečer i Pedro Mimiza, 31, je u noćnoj smjeni. On i njegov kolega, vozač kamiona, gledaju u svoje mobitele. Kad prime poziv u pomoć, obavještavaju kolege putem aplikacije.
“Za sada je miran, ali nikad se ne zna”, kaže Mimiza za CroLatam.
Njihov posljednji poziv bio je 23. ožujka kada se kuća zapalila na jugu grada. Požar je vjerojatno izbio jer se odjeća zapalila zbog pregrijavanja.
Álvaro Fuentes, student medicine i pripadnik Hrvatske brigade od 2019. godine, bio je kod kuće kada je primio Mimizin poziv. Otišao je na mjesto nesreće, popeo se u vatrogasno vozilo s petnaest sjedala, obukao vatrogasnu opremu i izašao pomoći ljudima u kući koja je gorjela.
„Sve je prošlo dobro“, objašnjava Fuentes.
Danas nije nužno da vatrogasac ima hrvatske korijene.
“Pridružio sam se jer sam želio pomoći drugima, ne očekujući ništa zauzvrat”, kaže Fuentes. “Budući da sam imao blizak odnos s hrvatskom obitelji, posebno sam želio biti uključen u Bomba Croata.”.
Mimiza se prvi put pridružila brigadi kada je imala samo 10 godina jer je oduvijek voljela vatrogasce. Tada je postojala škola za djecu, a vatrogasac se mogao postati sa 16 godina, a ne s 18 kao danas.
“Vatrogasna akademija održavala se vikendom, a morali ste imati dobre ocjene u osnovnoj i srednjoj školi da biste mogli pohađati tečaj”, prisjeća se Mimiza. Danas “dječja brigada” više ne postoji, što ugrožava budućnost ove organizacije.
U siječnju je Hrvatska vatrogasna zajednica otvorila svoja vrata kako bi se građani mogli upoznati s njezinim radom.
Brigada ima posebnu medicinsku jedinicu koja uključuje psihologa. Rade s obiteljima, njihovom imovinom, a također i s kućnim ljubimcima. Jedna grupa specijalizirana je za spašavanje životinja i ima veterinara koji procjenjuje životinju prije nego što je odvede veterinaru.
Ponekad se ljudi zaglave u liftovima, a te slučajeve u gradu rješavaju hrvatski vatrogasci. Tijekom gradnje upoznaju se s načinom rada liftova jer nisu svi isti, što im pomaže tijekom spasilačkih akcija jer znaju kako ih unaprijed otvoriti.
“Najveći izazov je kako zaposliti mlade ljude. Gube interes za vatrogasstvo”, ističe Mimiza. Vatrogasac je postao 2003. godine kada mu je umro djed, također vatrogasac hrvatskog podrijetla, a sada je tajnik Hrvatske vatrogasne zajednice.
Najstariji član trenutno ima 80 godina i ide na teren "dok mu tijelo dopušta". Martina, 18, nedavno se pridružila grupi; najmlađa je članica Hrvatske vatrogasne postrojbe i jedna od šest žena u postrojbi.
Zainteresirani za rad trebaju dostaviti motivacijsko pismo i objasniti zašto žele biti dio Hrvatske Bombe.
Nakon razgovora, i ako budu prihvaćeni, pohađaju tečajeve i pomažu na terenu godinu dana. Nakon toga doslovno idu u vatru.
“Radimo 365 dana u godini, 24 sata dnevno”, ističe direktor. “Za nas ne postoji Nova godina, Božić, osobni rođendani… Ovdje smo da zaštitimo zajednicu.”.
