0 Komentari
Međunarodna studija analizirala je hidroizolacijske materijale s brodoloma Ilovik-Paržine 1 i pronašla dokaze da je plovilo popravljano na raznim lokacijama diljem Jadrana. Otkriće pruža nove uvide u drevne pomorske tehnike i pomorski promet u Sredozemlju.
Tim istraživača iz Francuske i Hrvatske utvrdio je da je brod Rimske Republike, potopljen prije otprilike 2200 godina uz današnju hrvatsku obalu, nekoliko puta popravljan tijekom svog životnog vijeka. Nalaz proizlazi iz analize zaštitnog premaza brodoloma Ilovik–Paržine 1, čiji su materijali sačuvali tragove koji istraživačima omogućuju rekonstrukciju dijela njegove operativne povijesti.
Studija, objavljena u časopisu Granice u materijalima, Studija se usredotočila na organske spojeve korištene za hidroizolaciju broda, aspekt koji je povijesno bio nedovoljno istražen u pomorskoj arheologiji. Koristeći molekularne tehnike i analizu peludi, istraživači su uspjeli identificirati i korištene materijale i geografska okruženja povezana s njihovom primjenom.
Rezultati pokazuju da je premaz broda bio sastavljen uglavnom od borove smole, iako je u nekim slojevima otkrivena mješavina katrana četinjača s pčelinjim voskom, poznata u antici kao zopisa. Ova kombinacija poboljšala je fleksibilnost materijala i olakšala njegovu upotrebu u vrućim uvjetima, što pokazuje napredno tehničko znanje brodograditelja tog vremena.
Analiza peludi zarobljene u tim slojevima otkrila je raznolikost krajolika, uključujući mediteranska obalna područja s crnikom, borovima, maslinama i lijeskama, kao i vegetaciju povezanu s obalama rijeka i planinskim regijama sjeveroistočnog Jadrana, posebno u područjima blizu Istre i Dalmacije. Ova raznolikost sugerira da su materijali primijenjeni na različitim geografskim lokacijama, što pojačava hipotezu o višestrukim intervencijama popravka.
Istraživači su utvrdili da je brod primio između četiri i pet slojeva premaza. Dok krma i središnji dio pokazuju homogene materijale, pramac pokazuje tri različita sloja, što ukazuje na uzastopne intervencije s resursima koji vjerojatno potječu iz različitih regija Sredozemlja.
Prethodne studije povezale su izgradnju broda s Brundisiumom, današnjim Brindisijem, u Italiji. Nova analiza potvrđuje da je dio premaza trupa možda nanesen na tom području, iako bi drugi slojevi bili dodani na sjeveroistočnoj obali Jadrana, gdje je brod na kraju potonuo.
Ovaj rad pruža konkretne dokaze o praksama održavanja u drevnoj plovidbi, aspektu koji je do sada bilo teško dokumentirati. Nadalje, ističe vrijednost organskih materijala kao izvora informacija o pomorskim tehnologijama i trgovačkim putovima u drevnom Mediteranu.
Fontana: 20 minuta / studija objavljena u Granice u materijalima
