0 Komentari
Hrvatska se nalazi na 11. mjestu liste 200 najtraženijih putovnica na svijetu. Nadalje, postoji sve veći interes za stjecanjem hrvatskog državljanstva, kao i za učenjem hrvatskog jezika. Naš reporter Matija Jerković potom je otputovao u Zadar kako bi istražio koliko će tih ljudi doći u Hrvatsku, a možda i ostati.
„Zamislimo da ste Argentinac hrvatskog podrijetla. Možda već dugo imate argentinsku putovnicu, ali niste mogli doći u Europu samo s njom. Možda ste imali jednu od onih (španjolskih) putovnica. Ali to više nije potrebno, jer je hrvatski već dugo jedan od najtraženijih jezika na svijetu, a mi smo razgovarali s hrvatskim studentima kako bismo saznali zašto“, rekao je novinar. Matija Jerković .
Prema stipendistima Ministarstva demografije, glavni razlozi zašto studiraju u Zadru su upoznavanje zemlje svojih predaka, bolji životni uvjeti i mogućnost putovanja.
„Zadar mi je preporučen zbog intenziteta programa i blizine mora, kao i mogućnosti da budem blizu i upoznam drugi dio obale“, rekao je. Nerina Alexandra Piñero Ercegović , pripravnik.
Neki od njih su već stekli državljanstvo i kažu da je učenje hrvatskog jezika stvar dosljednosti.
„U mom slučaju, djed mi je dao dokumente koje je sačuvao. Čak je imao i kartu za brod kojim je putovao iz Genove za Argentinu. Bili su u izbjegličkom kampu Campo Fermo, a plovili su iz genovske luke za Argentinu. Dakle, sve što sam trebao učiniti bilo je potražiti ih kod kuće“, kaže. Gradonačelnik Rodrigo Xavier Alvaro , pripravnik.
Za one koji nemaju obiteljske dokumente, prva stanica je Državni arhiv u Zadru. Vrijedni zapisi još uvijek se čuvaju u povijesnom središtu Dalmacije, u što smo se i sami mogli uvjeriti.
„Najvažniji uvjeti su za stjecanje hrvatskog državljanstva. To je dio mog posla, bilo na zahtjev podnositelja zahtjeva ili njegovog zastupnika. Brojčano bih istaknuo da je u posljednjih godinu dana bilo samo 250 zahtjeva. Ali postoje i drugi razlozi“, objašnjava. Dajana Mičić , voditelj recepcije u Državnom arhivu Zadar.
Za naše domaćine, arhivi nisu samo dokumenti: oni su mjesto gdje obiteljske priče oživljavaju:
„Ljudi plaču češće. Ne možete vjerovati kakvi su osjećaji kad im date komad papira na kojem piše kada se netko rodio. Kada, koje je bilo njihovo zanimanje, ime primalje koja je rodila dijete, kumovi, svjedoci… većinu vremena plaču“, naglašava. Suzana Martinović , arhivist u Državnom arhivu u Zadru.
Lussich: “Teško je razmišljati o preseljenju u Hrvatsku”
A među tim pričama je i jedna od najstarijih: ona o Filipu Lukšiću s Brača, koja je bila jedan od razloga našeg dolaska ovamo.
„Poslali smo u Urugvaj, Argentinu, Italiju, Španjolsku – a onda sam se zainteresirao za obitelj, pa smo ponovno poslali po njegovog brata. Dakle, ne samo da je on otišao, nego je i njegov brat otišao“, dodaje Martinović.
– Ovo je inventarni broj, ne vođen kronološkim redom, već abecednim redom. Po imenu, ne po prezimenu, zato ga ne nalazimo pod L nego pod P, Philipus, sin Antuna Lukšića Marinkovića i njegove zakonite supruge Vicencije Vivis, rođen 23. travnja ove godine, a kršten 4. lipnja 1816., u ovoj župi, nastavlja Martinović.
Dva stoljeća kasnije, stotine potomaka od Filipa Lukšića Žive i rade u Urugvaju; neki od njih su hrvatski državljani, a drugi su na putu da to postanu.
„Vrlo je dirljivo, jer su svi Lukčići ovdje u Urugvaju njegovi potomci. Imamo osjećaj pripadnosti, iako je prošlo pet generacija. To je dio onoga što jesmo. Rođen je tamo i za mene je bilo vrlo važno sačuvati tu baštinu i pripadati kao hrvatski građanin“, kaže. Juan Martin Lussich , praunuk Filipa Lukšića.
Obitelj Lukšić dala je Urugvaju mnoge ugledne mornare, poslovne ljude i intelektualce. Mora se priznati da su i hrvatski iseljenici pokazivali želju za povratkom u domovinu.
„Teško je razmišljati o preseljenju u Hrvatsku jer smo se ovdje već smjestili. Jezik je također prepreka; nije kao u Španjolskoj, gdje je jezik isti, što malo komplicira stvari. Ali želim posjetiti Hrvatsku kao turist, nešto što je već na našem popisu planova“, dodaje Lussich.
Deseci potomaka naših Hrvata u dijaspori mogu podnijeti zahtjev za hrvatsko državljanstvo samo u jednom slučaju: “ako dokažu da su nasljednici”, dodaje Martinović.
„Ovo je prvi korak u podnošenju zahtjeva za hrvatsko državljanstvo, koje će i dobiti. Daljnji dokazi su na njima. Naš je zadatak napraviti prvi korak i pružiti početne informacije na temelju kojih mogu nastaviti svoje istraživanje“, zaključuje Martnović.
Informacije iz hrvatskog veleposlanstva u vezi s uvjetima za dobivanje hrvatskog državljanstva u Buenos Airesu govore same za sebe.
„Stoga arhivi nisu samo mjesto prošlosti, već i mjesto odakle počinje putovanje za one koji će se jednog dana vratiti u Hrvatsku kao hrvatski državljani“, zaključuje Jerković.
